IN MEMORIAM
PROF. PRIM. DR. SC. KSENIJA VUJAKLIJA-STIPANOVIĆ, DR. MED.
13.04.1939.- 3.12.2024.
Dana 3.12.2024. u osamdeset i petoj godini života preminula je prof. prim. dr. sc. Ksenija Vujaklija-Stipanović, dr. med., ugledna riječka liječnica i izvanredna profesorica na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, koja je čitav svoj radni vijek posvetila transfuzijskoj medicini.
Rođena je 13.04.1939. godine u Sisku. Nakon mature u prvoj riječkoj gimnaziji 1957. godine, upisuje Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci gdje vrijedno radi kao demonstrator na Zavodu za anatomiju četiri godine. Akademske godine 1960./1961. dobiva nagradu Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, a 1963. godine diplomira kao prva generacija studenata riječkog Medicinskog fakulteta. 1964. godine zapošljava se u Kabinetu za transfuziju krvi Opće bolnice „Dr. Zdravko Kučić“ . Po završetku poslijediplomskog usavršavanja iz transfuziologije, 1966. godine, postaje šef tadašnjeg Kabineta za transfuziju krvi. Dvije godine kasnije, 1968. godine polaže specijalistički ispit iz transfuziologije i postaje šef Stanice za transfuziju krvi koja prerasta u Odjel za transfuziologiju. Također, od završetka studija, 1963. godine, ostaje u uskoj vezi s Medicinskim fakultetom, u početku kao honorarna asistentica, a poslije niz godina kao gost-predavač.
Po završetku specijalizacije počinje se baviti znanstvenim radom. Posebno istražuje probleme fetomaternalne senzibilizacije pa 1970. godine u Londonu, na Prvoj međunarodnoj konferenciji o prevenciji Rh senzibilizacije izlaže o originalnom doprinosu razjašnjenja nastanka Rh senzibilizacije nakon arteficijelnog abortusa. S grupom stručnjaka Klinike za ginekologiju i porodništvo uvodi 1968. godine, prvi puta u Hrvatskoj, prevenciju Rh senzibilizacije izazvane trudnoćom. Za taj doprinos zajedno sa cijelim timom, dobiva Nagradu Grada Rijeke za 1972. godinu. Također sudjeluje kao dio multidisciplinarnog tima u prvoj uspješnoj transplantaciji bubrega u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, učinjenoj u Rijeci 1971. godine. Paralelno s uvođenjem transplantacije bubrega iste godine, osniva prvi laboratorij za tipizaciju tkiva u Hrvatskoj, a 1975. godine prvi laboratorij za koagulaciju krvi u regiji.
Naziv primarijus godine stječe 1979.godine, a 1982. godine postaje stalni sudski vještak za vještačenje očinstva. 1985. godine uspostavlja vrlo aktivnu trajnu suradnju u međunarodnoj Collaborative Transplant Study. Spajanjem riječkih bolnica u jedinstveni KBC, postaje predstojnica Zavoda za transfuziju 1987. godine, a tu funkciju obnaša do 30. rujna 2004. godine. Posljednja 3 mjeseca 2004. godine pred odlazak u mirovinu, radi kao liječnik specijalista, savjetnik, a posljednje 4 godine svog bogatog radnog vijeka imenovana je članom Povjerenstva za transfuzijsku medicinu pri Ministarstvu zdravstva RH.
Paralelno sa razvojem struke u bolnici, ne prestaje sa znanstvenim radom pa 1989. godine brani doktorat pod nazivom „Transfuzija kvri u transplantaciji bubrega“, a 1990. godine izabrana je za znanstvenog suradnika Medicinskog fakulteta u Rijeci. Četiri godine kasnije bira se za višeg znanstvenog suradnika, a 1999. godine za izvanrednog profesora Medicinskog fakulteta u Rijeci. U ožujku 2001. godine osniva Katedru za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku i postaje njenom prvom pročelnicom.
Tijekom svoje bogate karijere objavila je više znanstvenih i stručnih radova te poglavlja u knjigama, sudjelovala na brojnim domaćim i stranim kongresima, te u diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Bila je mentor na više magistarskih radova i doktorata, te specijalističkih usavršavanja.
Dragu profesoricu Kseniju Vujakliju-Stipanović pamtit ćemo kao velikog borca jer se uvijek hrabro nosila sa svim životnim izazovima. Izuzetno je voljela svoj posao, nikada joj ništa nije bilo teško, živjela je za svoju transfuziju, mi smo bili njena druga obitelj kako je običavala reći. Nama koji smo tada bili mladi specijalizanti, bila je ne samo mentor vec i savjetnik i prijatelj, uvijek spremna saslušati, dati savjet, utješiti. Nesebično je dijelila svoje znanje i iskustvo stečeno tijekom bogatog radnog vijeka. Bila je vrlo svestrana, s njom ste mogli pričati satima o svemu. Posebno je voljela ići u kazalište, putovati, pročitati dobru knjigu, plivati u svom Dramlju, prošetati sa svojim suprugom Zvonetom, kako ga je od milja zvala. Obožavala je kćer Tami, a kasnije je njen unuk Marko postao centar svijeta.
Bila je i ostala veliki Čovjek, veliki stručnjak, veliki Učitelj i netko koga će pamtiti generacije. Svojim je samoprijegornim radom ostavila neizbrisiv trag u medicini. Što drugo reći osim jedno veliko HVALA našoj profesorici, a svima koji smo je poznavali i radili uz nju ostaju lijepa sjećanja. Postoji izreka da se „čovjek rađa i nestaje kao meteor, ponekad iza njega ostane svjetlost“. Pa, ja vjerujem da će prof.prim.dr.sc. Kseniju Vujakliju Stipanović svi pamtiti po svjetlosti koju je iza sebe ostavila!
Prof. prim.dr.sc. Sanja Balen, dr.med.